Čini mi se da je Internet više nego ikada (više će biti da mi je trenutno samo fokus na tome više 😊) pun tekstova, postova i videa o ljubavi prema sebi. Naizgled svi pričaju o toj ljubavi ili su već pričali i pisali. I to mi je neizmjerno drago jer vjerujem da je to stvarno neophodno svakom ljudskom biću. Da se istinski (za)voli. Iskustveno znam kada bi ljudi voljeli više sebe imali bi kapaciteta voljeti i druge ljude daleko više i dublje. Moja mantra je upravo to; daj prvo sebi da bi iskreno i autentično mogla više sebe davati drugima.
S druge strane, u moru tih informacija o ljubavi prema sebi nekako kao da ponekad ne razgovaramo o istoj temi, ili bolje reći svatko od nas ima svoju neku definiciju te ljubavi i što to za njega znači. Primjerice, nedavno sam negdje pročitala rečenicu u stilu Voljeti sebe je važno, ali je jednako tako važno prihvatiti najgore strane sebe. Kod mene nema tog ali. Jedno ne isključuje drugo. Za mene voljeti sebe upravo znači da prihvaćaš sebe i kada si sebi najgora. Jer ti je tada ta ljubav i najpotrebnija.
Princip Dajem si ljubav kada se dobro ponašam, a kada ne, onda ju uskraćujem, za mene nije ljubav.
Što za mene znači voljeti sebe?
Podržavati se a ne kritizirati.
Pružiti si suosjećanje i nježnost koja ti je potrebna.
Oprostiti si prošlost i budućnost u kojoj ćeš opet neminovno pogriješiti.
Prihvatiti ono najbolje ali i ono najgore u sebi. Sve si to ti.
Poštovati sebe.
Spoznati svoju istinsku vrijednost.
Njegovati cijelo svoje Biće na svim razinama (emocionalno, fizičko, duhovno, mentalno).
Sa svakom tvojom novom razinom svijesti ta dubina osjećaja ljubavi se produbljuje, širi i prelijeva na druge osobe.
U nastavku ti dajem jedan osobni primjer kako ta ljubav izgleda u mom svijetu. Dakle, ako si pročitala moje prvotne članke znaš da su mi moja djeca bila okidač za preokret u osobnoj transformaciji i poslu. I dan danas su mi veliki učitelji. I dalje su veliki dio mog ZAŠTO radim to što radim stoga me „ životne lekcije“ s njima još više bole nego u drugim situacijama. Zapravo svaku majku zaboli kada napravi nešto što kognitivno zna da nije bilo ok u svom ponašanju prema svojoj djeci. Dakle, u jednoj od niza situacija sa svojom djecom bila sam daleko od brižne, staložene i nježne majke kakvoj težim biti. Taj dan bila sam baš nestrpljiva, nervozna, umorna (jer su se u pozadini odvijale misli koje sam dopuštala da mi se roje po glavi) te je na kraju dana odlazak na spavanje s mojom djecom prošao svakako, samo ne lijepo. Nije tu bilo nikakvog fizičkog iskaljivanja, ali dosta ružnog vikanja i plakanja s obje strane prije nego su zaspali. Osjetila sam emocije tuge i krivnje. Posvetila se svojim mislima i emocijama. „Spustila“ sam se u tijelo jer su emocije bile prejake. Inače, kada izađemo malo iz glave u tijelo napravimo odmak od emocija i one se smanje intenzitetom. I onda sam kao i svake večeri napravila mini self coaching na taj događaj. Između ostalog, pitala sam se Evo Vesna voliš li se i sad, kada si sebi najgora? Na milisekundu je nastupila tišina unutar mene. I onda iz nutrine mojeg Bića je izašlo DA. Na to su mi krenule suze. Suze suosjećanja i zahvalnosti prema samoj sebi tu gdje jesam, gdje sam stigla unutar sebe. Jer za mene doći do toga da se ne kritiziram, ubijam u pojam, lupam po glavi „znaš bolje – zašto ne radiš bolje, baš si ovakva, onakva“ je bio veliki korak.
Nakon toga, s vremenom sam si počela dopuštati biti dovoljno dobra takva kakva jesam. Dopuštati si biti ljudsko biće. Dopuštati si biti nesavršena. Jer ni ne može drugačije.
Znaš i sama da u situacijama kada zaje*** kritika nimalo ne pomaže. Ne motivira te da budeš bolja, nego dodatno umanjuje tvoj osjećaj vrijednosti. Osjetiti ljubav prema sebi i kada si sebi najgora uistinu transformira i iscjeljuje. Sve je uredu. Ti si uredu. Vrijediš. I dalje si voljena. Dovoljna si.
Ako bih išta željela da moja djeca integriraju i nauče od mene je upravo to. Neka se vole upravo takvi kakvi jesu. Iz tog osjećaja će rasti i učiti kako biti bolji. Jer nisu ni oni savršeni niti trebaju biti. Griješiti će. Djelovati ponekad iz svog nesvjesnog dijela. I to je sve ok. To znači biti ljudsko biće. Imati svoju dobru i lošu stranu. A slobodni postajemo tek onda kada prihvatimo obje i integriramo unutar sebe.
Lako je voljeti se kada si sebi najbolja. Ali pravi uspjeh je voljeti sebe baš onda kada si sebi najgora.
