Nedavno sam držala edukaciju na temu Mindfulness i stres: budi mindful na radnom mjestu ( snimku možeš nabaviti ovdje: https://izvrsnost.hr/mindfulness-i-stres-budi-mindful-na-radnom-mjestu).
Od većine informacija koje sam izložila najupečatljivija je bila „stres je strah“. Zašto je ta izjava toliko odjeknula? Jer sam stres adresirala pravim imenom i svela ga na nešto konkretno čime možemo upravljati.
Stres je strah.
Strah je emocija izazvana mislima.
A misli možemo mijenjati.
Primjer MISLI u poslovnom okruženju koje izazivaju EMOCIJU straha koja posljedično djeluje stresno na organizam su:
Strah me da neću dovoljno dobro odraditi ovaj zadatak/obvezu/projekt.
Strah me da ga neću stići odraditi u zadanom roku.
Strah me da neću udovoljiti očekivanjima (svojim, klijentovim ili nadređenih).
Ovi strahovi izazivaju kontinuirane emocionalne i fizičke reakcije u organizmu (napetost ili tzv. stres).
Dokle god stres držimo na distanci, kao nešto apstraktno a ujedno normalno ne možemo se uspješno nositi s istim. Stres nije normalan bar ne u količini u kojoj je današnji prosječni čovjek u svojoj svakodnevnici doživljava.
Kada redefiniramo naš stres i svedemo ga na razinu misli i emocija možemo s njim početi upravljati.
Jer misli i emocije su jedino čime i možemo upravljati.
Kada kažem naš stres tu mislim da je doživljaj stresa subjektivan i ovisi o našoj subjektivnoj percepciji nekog događaja, a ne činjenica da je događaj nužno sam po sebi stresan.
Također, razina doživljaja stresa je usko povezana sa slikom o sebi (cjelokupno mišljenje o samom sebi) i doživljaju svijeta oko sebe.
Dakle, što imaš negativniju sliku o sebi i svijetu to je tvoj stres veći.
Primjera radi, ukoliko je slika određene osobe koju ima o sebi negativna poput:
Ne smatram se dovoljno sposobnim/nom i pametnim/nom riješiti svaki zadatak pred sobom.
Teško mi je reći drugima NE kada mi je to potrebno.
Teško izražavam svoje mišljenje i ideje u kolektivu.
Nikada ne tražim pomoć iako mi je potrebna da se ne bi to protumačilo da ja nešto ne mogu ili ne znam.
Imam visoka očekivanja od sebe i nema prostora za pogrešku.
Takva slika osobe se nedvojbeno reflektira na njeno ponašanje u poslovnom okruženju te joj izaziva veliku količinu stresa.
Dakle, ako osoba (zbog negativne slike o sebi) ne može s lakoćom iskomunicirati svoje potrebe (primjerice preopterećenost i previše posla), svoje ideje i mišljenje, zauzeti se za sebe, postaviti osobne granice te konstantno sumnja u svoje kompetencije naravno da će njen doživljaj stres biti jako velik.
Dodatno, ako ima sliku o svijetu:
Svijet je nesigurno mjesto.
Život je borba.
Posao je nužno zlo.
Rad je mukotrpan.
njen doživljaj stresa će biti znatno veći jer će njena uvjerenja (gore navedene misli) uzrokovati na svakodnevnoj razini nelagodne emocije (strah) tj. napetost unutarnjeg sustava (stres).
No pozitivna stvar je da uvelike možeš utjecati na razinu svog stresa promjenom slike o sebi jer ona nije statična. Može se mijenjati i mijenja se kroz cijeli život. Ovo je posebno važno u poduzetništvu gdje je nužno imati pozitivnu poduzetničku sliku o sebi kako biznis ne bi doživljavala previše osobno i stresno. Zato je poduzetništvo idealan poligon za osobni rast, ali ujedno i za dokazivanje svojih kompetencija i poduzetničkih vještina (ne svoje vrijednosti kao osobe).
Svoje osobno iskustvo na teme iz bloga dijelim sa svojom newsletter zajednicom. Ukoliko se i ti želiš pridružiti, prijavi se na dnu stranice na NL listu.
