U jednoj fazi svog života intenzivno sam se pitala Koja je to moja svrha? Jeli to samo neka floskula ili svatko od nas stvarno ima tu famoznu svrhu za ispuniti? Također, iz tadašnje perspektive sam naivno mislila kada ju otkrijem živjeti ću sretno i ispunjeno do kraja svog života. Koji smijeh. Sve sam to tada pobrkala jer sam svrhu isključivo povezivala sa zanimanjem. No, sada shvaćam da svrha nije puko zanimanje već način na koji se izražavaš kroz neko zanimanje kao veća verzija sebe pri čemu ti je primarni poriv dijeliti ono što imaš za reći sa ljudima. A kada si veća verzija sebe osjećaš u sebi ljubav, ushićenje, radost, strastvenost prema tome što radiš. Ne osjećaš kao da je to rad. Osjećaš se kao doma. Što god da dijeliš to izlazi s lakoćom kada se prepustiš. Svatko od nas ima unutarnju navigaciju koja nas ne samo usmjerava prema našoj svrsi nego i vodi kroz život, samo je pitanje koliko ju slušamo i slušamo li ju uopće?
Zbunjeni smo oko toga što želimo raditi iz razloga što ne znamo tko smo mi uopće. Ako ne znam tko sam, što volim, što ne volim, u čemu uživam, koje su moje vrijednosti kako ću saznati što volim raditi?
Nikako. Prva stavka je da prvo moraš upoznati sebe. Okretanje u svoju nutrinu je meni jedan od važnijih koraka. Možeš to napraviti tako da uzmeš tek pet minuta dnevno za sebe i povučeš se u tišinu. Poveži se sa svojim dahom. Osjeti ga. Osluškuj svoje tijelo. Osvijesti svoju prisutnost. Što osjećaš? Što misliš u tom trenutku? Postavi si pitanja: Tko sam? Što sam ovdje došla živjeti i izraziti? I onda ih pusti. Odgovori dolaze kada smo mi otvoreni za primanje odgovora a to je u opuštenom stanju ne u grču. Ne možeš ih čuti ako ti je buka konstantno u glavi. A ta buka se postepeno utišava, praksom. Nemoj dopustiti da ti buka bude izlika. Često volimo stvarati izlike zašto mi nešto ne možemo. U stilu nije do mene, ja bih ali ne znaš ti moj um, radi 100 na sat i to kažemo na način kao da je to nešto odlično. Stara novost je da je tvoj um poput mog i svih ljudi na ovom svijetu. Misli non stop i vrluda. Svima je bučan um, ali je vještina (i to savladiva) naučiti kako utišati taj um i naučiti upravljati njime kako on više ne bi upravljao tobom. Pronađi tih pet minuta za sebe. Umiri se. Fokusiraj se na svoj dah. Postani promatrač, a ne sudionik. Diši.
Druga stavka. Počni se svjesno promatrati iz dana u dan i voditi bilješke o sebi, poput dnevnika. Zapisivanje je ključna stavka. Jedno je pitati se u glavi, drugo staviti na papir. Sa zapisivanjem dolaziš brže do jasnoće. Počni se upoznavati na papiru. Što voliš raditi? Što nikako ne voliš a misliš da moraš? Što ti se svidjelo taj dan? Što nije? S kakvim osobama voliš komunicirati? Zašto? Što voliš raditi kod svog postojećeg posla? Koje su tvoje vrijednosti? Koje su tvoje urođene vještine? Nešto što tebi ide prirodno lako dok se drugi oko istoga muči. Što bi odgovorila na pitanje tko si? Samo piši i piši. Na ista pitanja više puta. Svaki put će izaći nešto drugačije i novo. Nema točnih i netočnih odgovora. Sve će ti to pomoći da dođeš do veće jasnoće. Zapamti da zbunjenost prethodi jasnoći, tako da je ok biti i zbunjen. Jasnoća slijedi onom brzinom kojom mi dopustimo da dođe.
Treće i najvažnije. Opusti se. Napravi nešto samo za sebe. Napravi listu od 20 stvari koje te vesele i čine iz nekoga razloga sretnim. Mislim tu većinom na male stvari poput šetnje, čitanje knjige, pisanja dnevnika, ispijanja kave u miru, vožnja biciklom, kreativno stvaranje, itd. Što god te veseli. I onda se obveži sama sebi da ćeš svakodnevno napraviti barem jednu stvar samo za sebe (što više uspiješ to bolje). Svakodnevno. Glavna izlika koja se ovdje može pojaviti je vrijeme. Nemam vremena. Imam djecu, posao, muža, itd. Imam i ja. Imaju i druge žene koje su pronašle sebe i svoju strast. Prestale smo koristiti vrijeme kao izliku. Ili ti je nešto prioritet ili nije. Točka. Za kraj, na radnom stolu imam uokviren citat: Životna svrha se ne svodi na to što ti radiš, već na ono što jesi dok nešto radiš. Što to za mene znači? Poanta svrhe nije u zanimanju, nego tko si ti postala putem. Ako želiš postati bolja verzija sebe sebi i drugima kreni od danas. Promjena se ne događa tamo nekad, negdje već svakodnevnim malim promjenama koje u konačnici čine veliku razliku. Tako si bliža onome tko želiš biti i što želiš raditi. Ne čekaj da ti se otkrije tvoja svrha. To je ionako proces. Pripremaj se za nju. Propituj se. No, ono što je ključno u procesu da prvo sebi daš ljubav, podršku i razumijevanje kako bi mogla od srca dijeliti sebe s drugima. U suprotnom ćeš stalno očekivati od tih drugih da ispune nešto u tebi što samo ti možeš popuniti.
