Prije koju godinu slušala sam predavanje jedne autorice i trenerice u kojem je postavila gore navedeno pitanje. Potvrdno sam odgovorila kao i većina ljudi u publici. Kakvo pitanje. Pomislila sam tipa Pa naravno da bih htjela da mi život postane lakši. No, onda je opet ponovila isto pitanje još jednom jeli bi stvarno bilo ok s nama da nam život postane lakši s obzirom na naviku bivanja da život mora biti težak ili da bar s nekim područjem u životu moramo imati teži izazov.
Kako ti prolaziš kroz život? Koje uvjerenje nosiš o životu?
Ja sam odrasla s rečenicama: Život je težak; Život je borba; Život je mukotrpan. Te rečenice su nesvjesno postale dio i mog vokabulara i naposljetku mog bivanja. To su bila moja uvjerenja po kojima sam živjela. I naravno da su onda bila istinita za mene. Ako se nisam dobro naradila ili težim putem došla do tog nečega to nije bilo to. Ili bih imala osjećaj da nisam zaslužila ili osjećaj krivnje što je došlo prelagano. U tim slučajevima bih se upitala U čemu je kvaka? Ili pomislila Ovo je predobro da bi bilo istinito.
Nosiš li sa sobom ista ili slična uvjerenja? Vidiš li kako ta uvjerenja utječe na tvoju svakodnevnicu? Moje razumijevanje je da od života dobijemo ono što MISLIMO da zaslužujemo, ne ono što stvarno zaslužujemo. Dobijemo lakoće u životu koliko joj dopustimo da bude dio našeg života, ni manje ni više od toga.
Zašto ti ne bi život bio lakši? Meni zasigurno je kada sam odlučila promijeniti svoje uvjerenje što je život za mene. No to se nije dogodilo preko noći. Mijenjanje uvjerenja je proces koji traje. Odbacujemo staro uvjerenje i pravimo put za novo. Staro će nam iznova kucati na vrata, no na nama je dali ćemo ga pustiti da bude opet istinito za nas. Samim tim što smo osvijestili da je to samo uvjerenje po kojemu živimo je velika stvar i ujedno prvi korak za promjenu. Jer je odlična vijest da se uvjerenja mogu mijenjati. Probaj ispitati koja još uvjerenja imaš da su tako društveno prihvaćena kao nešto normalno a zapravo ne moraju biti više istinita za tebe.
Kako znaš da posjeduješ uvjerenje koje ti ne služi? U otporu si, a otpor predstavlja nelagodne emocije. S druge strane emocije predstavljaju fantastičan kompas kako prolaziti kroz život sa što manje otpora ako ih naučiš tumačiti i proživjeti, a ne potiskivati.
Za kraj, dijelim s tobom priču američkog psihologa Abrahama Maslowa koji nam govori koliko naša uvjerenja mogu biti snažna i naizgled tako istinita za nas…
Psihijatar je imao klijenta koji je za sebe vjerovao da je leš. Klijent se čvrsto držao svojeg uvjerenja bez obzira na raznu psihijatrovu argumentaciju bila ona logična ili ne. Nakon nekog vremena, psihijatar se sjetio kako bi mogao prekinuti dosadašnje klijentovo uvjerenje i upitao ga: „Da li leševi krvare?“. Klijent je odgovorio: „To je apsurdno! Naravno da leševi ne krvare.“ Zatim, uz dopuštenje svog klijenta, psihijatar je ubo njegov prst i krv je kapnula. Klijent je blijedo pogledao u prst koji krvari s čuđenjem i uzviknuo: „Nek’ sam proklet, leševi uistinu krvare!“
